Sastavila sam grobnu tajnu
da ponekad, krišom, odem živjeti u drugu zemlju
u tuđoj kuhinji gulim češnjak i kuham kavu
odlazim do manastira i palim svijeću
iza plota sabor breza na gluhom jeziku
lice se podvaja u zrcalu
okruglo i tužno prevlači se zlatnim pojanjem
noću napuštam tijelo, prste, svlačim koru
u hladnoj spavaonici vjetar nas dugom bradom pokriva
ujutro sam mlado drvo posađeno pred kućom
gola kost iz koje postaje dan
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论